Hemofarm - Vesti - Super priča #2 – Integritet u poslovanju kao zvezda vodilja

U Hemofarmu Banja Luka svi znaju Biljanu Grkavac. Kao regionalna menadžerka i član internog Compliance tima, Bilja svakodnevno vidljivo doprinosi razvoju svesti ove oblasti među svojim kolegama, redovno dajući predloge i ideje za unapređenje procesa, identifikujući ključne teme i predlažući praktične treninge od značaja za rad.

Prema rečima njenih koleginica i kolega, u ovoj Hercegovki sa opravdanjem vide pre svega dobrog i poštenog čoveka, mentora mlađim saradnicima, fer i samokritičnog lidera koji pravila poštuje ne zato što je tako propisano već zato što joj karakter ne dozvoljava da postupi drugačije.

Kroz razgovor sa Biljom upoznajemo oblast compliance-a iz ugla jedne doktorke koja nas, govoreći o svom iskustvu, uvodi u svet farmaceutske kompanije. U daljem tekstu otkrijte zašto je Biljina priča – Hemofarmova super priča.

Iz razgovora sa tvojim kolegama jasno je da pridaješ veliki značaj usaglašenosti poslovanja (Compliance). Gde se krije temelj takvog pristupa?

Bilja: Iskreno, to je nešto što nosim iz porodice. Prije svega, temelj je bazično kućno vaspitanje, ali bih dodala da je nešto i stvar karaktera. Iskreno i otvoreno komuniciram bez obzira o čemu je riječ. Vjerujem da tako svi najlakše učimo i nalazimo rješenja.

Da li je to uvijek jednostavno? Nije, ali je poželjno. Ako se ponašate dosledno i odgovorno, ljudi vas doživljavaju kao takvu osobu i na tome se postepeno gradi uzajamno povjerenje i poštovanje kako u privatnom tako i poslovnom svijetu.

Da li si nekada u životu zažalila zbog takvog stava?

Bilja: Mislim da je pun odgovor da je bilo trenutaka kada mi je bilo teško zbog takvog pristupa jer neke situacije treba doživjeti, pa ih tek kasnije posložiti u glavi. Volim da kažem da teške stvari traže vrijeme, da se malo saživimo sa njima, ali nikada zbog toga nisam zažalila.

Nije neuobičajeno da se Compliance shvata, pre svega, kao zabrana nedozvoljenih ponašanja i aktivnosti. Kako ti to vidiš?

Bilja: Moguće, zavisno od načina na koji gledamo, da li kao na zabranu ili zaštitu. Compliance je jednostavno stvar integriteta, kako poslovnog tako i privatnog. Hemofarm ima definisane standarde ponašanja.

Da li su visoki? Jesu, ali oni su efikasni samo u mjeri u kojoj smo mi odgovorni. Compliance jeste odgovornost. Kada se pridržavamo pravila mi čuvamo svoj ugled, ugled kompanije. Kroz vrijednosti i principe ponašanja olakšavamo svoj svakodnevni rad.

Član si internog Compliance tima zaduženog za BiH. Šta sve činiš da usklađenost poslovanja ostane svakodnevni prioritet zaposlenih?

Bilja: Vjerujem da smo u velikoj mjeri ostvarili primarni cilj, a to je puno razumijevanje propisa i etičkih normi. U tome smo imali nesebičnu pomoć cijelog Compliance tima. Redovnim sastancima i interakcijom ubrzali smo protok informacija do menadžera i svih saradnika u Marketingu i prodaji. Jelena (compliance menadžerka) edukuje nove saradnike, a za sve saradnike periodično radimo reedukaciju. U tom pogledu važno je održati kontinuitet i zato je neophodno stalno obnavljati znanje. Vremenom to postaje prirodno i usvaja se sa lakoćom. Smatram da je u našoj kompaniji u BiH kontinuitet fokusa na usaglašenost poslovanja postao podrazumijevani način rada. Stalno razvijamo svijest o rizicima i gotovo uvijek na prvu detektujemo potencijalne neusaglašenosti.

Šta bi prvo uradila kada bi neko od tvojih saradnika napravio grešku, tj. neku neusaglašenost?

Bilja: Zavisi od same greške, jer greške mogu biti sasvim bazične i na samom početku. Onda ta greška neće izazvati potencijalne posljedice. Bez obzira na sve bih razgovarala sa saradnikom, a i Jelena je uvijek na raspolaganju za konsultaciju. Samo takvim ponašanjem čuvamo, kako jedni druge, tako i kompaniju.

Super priča broj 2 – Integritet u poslovanju kao zvezda vodilja

Super priča broj 2 – Integritet u poslovanju kao zvezda vodilja

Ove godine napunićeš 16 godina rada u Hemofarmu Banja Luka. Svedok si i učesnik promena u našoj kompaniji i STADA grupi. Kako ih sagledavaš iz današnje perspektive?

Bilja: Bilo je promjena u svim segmentima i svaka je priča za sebe. Nijednu ne bih posebno izdvajala jer, kao što volim da kažem, tadašnji način rada pripadao je tom vrijemenu. Promjene su se desile, dešavaju se i dešavaće se. Ono što je isto 2005. i 2021. jeste želja sa stalnim unaprjeđenjima ljudi, procesa i zadatih ciljeva.

Danas smo dio velikog i dobro organizovanog sistema u kojem se naš rad i trud u BiH prepoznaje i cijeni. Ipak, možda je najveća razlika što smo sada lideri na našem tržištu. To je zaista poseban uspjeh za svakog od nas. Naša je odgovornost da tu poziciju održavamo i razvijamo u interesu korisnika i kompanije.

Pored toga što si član internog Compliance tima, ti si i interni kouč. Odakle interesovanje i energija za dodatnim angažovanjem i kako uspevaš sve da uklopiš?

Bilja: U mom slučaju neki su se dodatni poslovi podrazumijevali, neki su bili željeni, a neki su se prosto desili. Ta dodatna angažovanja često su mi pomogla da unaprijedim nešto kod sebe i ljudi koje vodim. Na kraju dana sve je stvar čiste volje, posebno ako neko procijeni da ti to možeš. Ja to cijenim i onda to objeručke prihvatim. Kroz mnoge od tih dodatnih aktivnosti stekla sam nove sposobnosti. U stvari, čini mi se da cijeli život učim. Vjerujem u kulturu učenja jednako kao što volim svoj posao i medicinski fakultet koji mi je dao osnovu da se bavim poslom koji volim. Znam da to zvuči kao fraza, ali bila bih neiskrena prema sebi kad bih rekla bilo šta drugo.

Počela si kao saradnik na terenu, potom si postala key account manager, pa business unit manager i sada si regionalna menadžerka. Na prvi pogled to je prilično redovan karijerni put?

Bilja: Samo na prvi pogled. Bila sam saradnik sa mjestom življenja u Trebinju, daleko od Banja Luke i centra dešavanja, a po mom mišljenju i mogućnosti da budem primjećena. Dugo sam bila na terenu i to mi je pomoglo da izgradim dobre poslovne odnose. Kroz kontakte sa različitim karakterima, zahtjevima i izazovima ostalo mi je bogatstvo poznanstava i još bogatije iskustvo.

Nisam imala nikakva očekivanja u pogledu menadžerskih pozicija. Sjećam se dobro jednog dana kada sam iz Trebinja krenula ka Sarajevu. Ima jedan interesantan dio puta, savršen krajolik sa meandrima. Zove me tadašnji šef i hitno traži podatke. Stajem sa strane, otvaram laptop i pročitam mu to što je tražio. Vjeruj mi, i dalje se sjećam šta sam tada pomislila, ali nisam izgovorila: „Dobro je da ja to ne moram da radim”.

Zaista nisam imala tu vrstu planova, da budem lider. Bila sam redovna u posjetama i jedino sam htjela da se kroz rezultate vidi to što sam radila. Poslije par godina na istom tom putu sam dobila poziv od direktora i vijest o unapređenju i tako je krenuo moj menadžerski rast i razvoj. U svakom slučaju, zadovoljna sam postignutim na poslu, ponosna sam majka dvije kćerke, imam lijepo životno i radno iskustvo.

Nisu me nikada neki lični sebični motivi bilo koje vrste vukli naprijed. Volim da radim. Imala sam sreću da to neko primjeti i zato sam tu gdje jesam. Izvukla sam pouku – Pažljivo posmatraj svoj tim, vjerovatno ćeš prepoznati budućeg lidera!

„Mi smo tim koji čine ljudi različitih godišta, sklonosti i karaktera. Najbolji je osjećaj kada spoznate da ste uspeli da svu tu raznolikost nekako uklopiti u jedan dobar tim."

Sada vodiš tim od 17 saradnika koji uvek mogu da računaju na tvoj podršku, znanje i iskustvo.

Bilja: Bez dobrog tima, nema uspjeha. Jako vjerujem u njih i njihove potencijale. Uzajamno smo snaga jedni drugima i to je, vjerujem, suština našeg dobrog funkcionisanja. Obradujem se svakom napretku mojih saradnika, njihovom prepoznatom višem angažovanju i ostvarenim inicijativama. Na kraju krajeva, iz saradničkih redova Hemofarma nikli su mnogi dobri menadžeri.
Svaki saradnik je poseban. Mi smo tim koji čine ljudi različitih godišta, sklonosti i karaktera. Najbolji je osjećaj kada spoznate da ste uspeli da svu tu raznolikost nekako uklopiti u jedan dobar tim. To ne možete postići ako ne poštujete svoje ljude i ako ne postoji međusobno uvažavanje. Nisu to uvijek slatki razgovori. Uostalom, ne mogu ni biti. Ali dobra namjera se uvijek prepoznaje i na kraju je ona najvažnija. Istovremeno je to dvostrani proces: trudim se da pozitivno utičem na njih i za uzvrat oni pozitivno utiču na mene. To je takođe proces u koji je neophodno ulagati puno energije i svu svoju volju.

Smatram svojim profesionalnim i ličnim zadatkom da svojim ljudima prenesem što više iskustva i znanja koje sam stekla nakon ovoliko godina u Hemofarmu. I vjerujem da bi vam oni rekli da to činim potpuno nesebično i da to cijene. Uvijek im govorim istinu. Uostalom, lično se odlično nosim sa istinom kakva god da je, čak i kad nije najmilija za uši. Sa neistinom se loše nosim ili ne nosim uopšte.

Kako ste funkcionisali tokom prvih nekoliko meseci epidemije COVID-19?

Bilja: Pročitala sam prvu Super priču. Doživjela sam je onako kako je napisano, kako su je kolege iz HSE-a ispričale. Definitivno nikom nije bilo lako. Najviše sam strepila za ljude na terenu. Takođe i za organizaciju posla koja zavisi od naše žive riječi na terenu. Moram da istaknem da je motivacija koju imaju saradnici prosto dragocjena. U onom periodu kad smo bili povučeni i kad smo prešli na onlajn alate, najčešće pitanje je bilo: „Najteže nam pada ova izolacija, kada ćemo već na teren?” Pandemija je nevolja ovog vrijemena, ali nas je i jače povezala kao tim i kao kompaniju.

Lično se od prvog dana pridržavam svih mjera zato što smatram da tako treba i zamjeram ljudima koji to ne rade. Ne mislim tu na kolege u Hemofarmu Banja Luka i Sarajevo jer se u firmi mjere poštuju i ne sprečavaju nas da radimo svoj posao. Vodim računa o distanci i nosim masku, ali mi smeta kada sam van firme u društvu ljudi koji to ne rade. I to je tek dio svakog dana. Sa druge strane imala sam i imam strepnju za svoju djecu, porodicu, prijatelje. I možda je najveći izazov bio izbalansirati ta dva svijeta privatni i poslovni i biti operativan!

Očigledno je da ti je porodica veliki oslonac u životu?

Bilja: U životu sam se uvijek rukovodila vrijednostima i životnim normama koje mi je usadila porodica i društvo. Nesebična podrška porodice stvarala je od mene potencijalnog pobjednika u malim i velikim planovima. Neki su se ostvarili, a neki ne. To je neka životna ravnoteža. Kod mene je privatno i poslovno jedna dvosmjerna ulica. U toj ulici moje porodično iskustvo, vaspitanje i odnos sa kćerkama, pomogli su mi u razumijevanju i usmjeravanju mladih saradnika. Možda je to razlog zašto se brzo složimo. Učim od djece i saradnika, kao što i oni uče od mene. To je uzajamni proces koji treba njegovati, u kojim naučiš da slušaš, primjećuješ stvari i odnose, i činiš sve boljim.

U pripremi za intervju, tvoja koleginica je istakla da je prema tebi nemoguće biti nečovek.

Bilja: U jednom trenutku sam sebi dozvolila luksuz da razmislim o dilemama koje sam imala tim povodom, ali sam se brzo povukla jer želim da ostanem pri stavu da je lako ostati čovjek. Smatram da me porodično vaspitanje, obrazovanje ljekara, podrška prijatelja i snaga uvjerenja drže na ispravnom putu. Odluke koje donosim u privatnom i poslovnom životu mogu biti velike ili male, lake ili teške, dobre ili manje dobre, ali nastojim da ih donosim kao čovjek i da se sa njima nosim kao čovjek. Sa životnim i radnim iskustvom neka ubjeđenja dobiju veću snagu. Moja životna istina i moto je da živim i radim na način da ono što ostavljam iza sebe ima neki doprinos i neku vrijednost. Tek onda znam da sam bila na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Šta je Hemofarmova SUPER priča?

To su prisnije priče o ljudima i timovima u našem okruženju od kojih neke vremenom mogu da postanu i kompanijske legende.

To su priče o kolegijalnosti, srčanosti, požrtvovanju, odgovornosti, promišljenosti, priče koje međusobno razmenjujemo kada želimo nekoga da pohvalimo, ne zato što se to očekuje, već zato što se to zaslužilo.

To su naše super priče i kao takve zaslužuju da se čuju i dele kako unutar tako i van naše organizacije.

Ukoliko ste propustili SUPER priču broj 1 – pročitajte je ovde.