Ne delim ljude po rasi, boji kože, nacionalnosti i nije mi važno ko će da dobije krv - Važno je da nekome pomogne
Prvi put sam dao krv u vreme dok sam služio vojsku 1983. godine. Od tada sam je dao ukupno 96 puta. Kad sam se vratio iz vojske nastavio sam sa redovnim davalaštvom u okviru akcija koje organizuje kompanija u kojoj radim.

Nikada nisam delio ljude po rasi, boji kože, nacionalnosti. Nikada mi nije bilo važno ko će da dobije krv. Jedino mi je važno da nekome pomognem. Jer svi smo isti - kada ti treba krv, tu nema razlike. Mladima se trudim da prenesem da je, pre svega, davanje krvi zdravo za samog davaoca, a onda se zahvaljujući donaciji spašavaju i nečiji životi.

Kada sam došao u Hemofarm, članovi sekcije su se angažovali i od 2005. godine počeli da vode spisak zaposlenih koji su i dobrovoljni davaoci krvi. Na svaku našu akciju se odazivalo sve više ljudi, kojima nije bilo važno kome ta krv ide, već im je jedino bilo važno da nekome pomognu. Danas taj spisak broji preko 600 aktivnih članova, ljudi zaposlenih u Hemofarmu, koji redovno daju krv. Na svakoj akciji se pojave novi dobrovoljni davaoci što me čini veoma ponosnim. 2025. godine idem u penziju, i moram da kažem da mi je posebno drago što će iza mene ostati da sam bio deo ove sekcije koja je i dalje nastavila da širi humanost i solidarnost. Jer najvažnija je ta mreža davaoca koju smo napravili. Ona nam danas omogućava da možemo da u trenutku odreagujemo, damo krv i spasimo život. Time su pokriveni ne samo zaposleni nego i njihove porodice u datom momentu.

Osim što je to čin humanosti, davanje krvi je i zdravo. Tako se i ja osećam bolje i jače, posle davanja krvi. Po prirodi sam sportski tip i mislim da je mom organizmu jako prijalo redovno davanje krvi. Do danas sam 96 puta dao krv, odnosno šest puta sam promenio kompletno krv u svom organizmu i to je odlično saznanje. Nažalost, iz zdravstvenih razloga od pre godinu dana više nisam u situaciji da dajem krv.

Veoma rado smo se priključili globalnoj akciji Caring Day koja je zakazana za 7. decembar. Tog dana u našoj fabrici u Vršcu biće organizovana akcija na kojoj će ljudi moći da daju krv. Za sada imamo preko 50 ljudi koji su se odazvali pozivu. To nije malo, mada se uvek šalim da može i bolje. Mi smo velika firma, stalno zapošljavamo nove ljude, pa je moja filozofija u skladu sa tim - uvek može i mora bolje. Često se kolege, zbog toga, šale sa mnom. Dali su mi nadimak “Drakula” i često mi dobacuju:” Drakula, kada će da bude davanje?”. Pričaju kako imam dobar javni nastup i moć ubeđivanja kada je davanje krvi u pitanju i u šali ponavljaju da sam “krvopija”. Meni je, pak, na kraju dana jedino važno da ljudi brinu jedni o drugima, da su solidarni jedni prema drugima i humani.

Drago mi je što je naša kuća, Hemofarm, uvek umela da nagradi i prepozna kada su ljudi humani. Ljudima se organizuju vikend druženja kada odemo negde zajedno i to su za nas nezaboravni trenutci. Lepo se provedemo, a kompanija na taj način, pokazuje da joj je stalo do nas, svojih zaposlenih. Pored toga svaki davalac dobija majicu pri svakom davanju kao mali znak pažnje.

Zaključio bih da je kompanija zdrava i uspešna onoliko koliko su joj zaposleni zdravi ili ako imaš davaoca krvi, znači da imaš i zdravog radnika.

Autor: Goran Božić, predsednik Sekcije dobrovoljnih davalaca krvi, Hemofarm, Vršac

Preuzeto: Hemofarm Fondacija - Dan brižnosti (fondacijahemofarm.org.rs)